✅ Kako instalirati i konfigurirati Ubuntu poslužitelj

Sadržaj

1. Instalirajte Ubuntu poslužitelj
2. Povezivanje putem SSH -a s Ubuntuom
3. Opcije upravljanja i parametri
4. Upravljanje datotekama i direktorijima u Ubuntuu

U svakodnevnom hodanju po svijetu IT -a moramo u svakom trenutku naučiti nove trendove, nove programe i bez sumnje imati sposobnost razvijanja u različitim područjima sustava. U ovom ćemo vodiču vidjeti instalacija i konfiguracija poslužitelja s Ubuntuom, ali koje prednosti možemo dobiti kao administratori prilikom instaliranja poslužitelja s Ubuntuom?

U ovom vodiču naučit ćete kako instalirati Poslužiteljsku verziju Ubuntua i na taj način moći upravljati našim poslužiteljem. Također ćete znati korake kako biste ga mogli jednostavno konfigurirati i pripremiti za upotrebu u bilo kojem trenutku.

Ako još uvijek ne znate što znači raditi s Ubuntu poslužiteljem, evo nekih njegovih prednosti kako biste znali što znači raditi s njim.

Neke prednosti instaliranja Ubuntu poslužitelja

Certificirano je kao gost ili poslužitelj gostiju na Azure, AWS, IBM (power) platformama, među ostalima.

Ima potpunu integraciju jezgre.

Radi na x86, x64, ARM v7, ARM 64 i Power arhitekturi.

Velika podrška.

Dizajnirano za oblak, među ostalim.

Analizirat ćemo kako provesti proces instalacije našeg Ubuntu poslužitelja. Kao prvi korak otići ćemo na sljedeću službenu web stranicu Ubuntu kako bismo nastavili s preuzmite našu ISO sliku.

Tamo ćemo kliknuti na karticu preuzimanje datoteka, i mi biramo Poslužitelj, vidjet ćemo sljedeće:

1. Instalirajte Ubuntu poslužitelj

U ovom ćemo vodiču učiniti sljedeće instalacija u virtualni stroj koja nam omogućuje točno simuliranje ponašanja Ubuntu poslužitelja U stvarnom životu, kao što smo već rekli, važno je koristiti virtualna okruženja kako bismo se upoznali s okolinom prije skoka u produktivno okruženje kako bismo izbjegli nezgode.

Korak 1
Prilikom pokretanja instalacije moramo odaberite jezik s kojim će ostati naš sustavU našem slučaju biramo španjolski, ali možemo vidjeti da na Ubuntu poslužitelju imamo različite jezike za odabir, zadani jezik je engleski jer je Ubuntu distribuiran u cijelom svijetu, mi odabiremo španjolski pomicanjem strelica smjera i pritisnite Enter.

Opcije koje imamoKao što vidimo u sljedećem prozoru, imamo različite mogućnosti za instaliranje ili upravljanje našim Ubuntuom, među kojima su:

Instalirajte Ubuntu poslužiteljOmogućuje nam pokretanje instalacije od nule.

Instalacija nekoliko poslužitelja s MAAS -om (Metal As A Service)Daje nam mogućnost istovremene instalacije Ubuntu na nekoliko poslužitelja.

Provjerite ima li diskova grešakaOmogućuje pokretanje pregleda mogućih kvarova u sektorima tvrdog diska.

Provjerite memorijuDaje nam mogućnost izvođenja testa na RAM -u poslužitelja radi provjere njegovog rada.

Pokrenite sustav s prvog tvrdog diskaOmogućuje pokretanje sustava s glavnog tvrdog diska ako ih imate nekoliko.

Obnovite oštećeni sustavDaje nam mogućnost pokretanja općeg testa i pokušaja oporavka sustava koji ima neku vrstu pogreške.

Biramo prvu opciju Instalirajte Ubuntu poslužitelj.

Korak 2
Zatim dajemo Enter biramo geografsko područje gdje se nalazimo, to će nam omogućiti da odmah konfiguriramo vremensku zonu. U slučaju da zemlja u kojoj se nalazimo nije na popisu, moramo odabrati drugu opciju.

Korak 3
Dajemo Unesi Tada će nam sustav reći želimo li konfigurirati tipkovnicu, preporučljivo je prihvatiti ovaj prijedlog jer će nam omogućiti automatsko konfiguriranje i prilagođavanje modela naše tipkovnice:

Korak 4
Kliknemo na Da i kliknite Unesi. Tada će se pojaviti sljedeći prozor:

Ova konfiguracijska opcija traži od nas da pritisnemo bilo koju od prikazanih tipki (y, u, r, n, itd.), U našem slučaju pritisnut ćemo tipku n, a zatim će od nas tražiti da pritisnemo w, jer smo naveli da je to u redu do optimizirati izgled i ispravnu konfiguraciju tipkovnice. Pritisnut ćemo tipku w.

Zatim će se prikazati različita pitanja o nekim tipkama, posebno ako ih ima naša tipkovnica, kliknite Da, u protivnom ćemo pritisnuti Nemoj.

Nakon što provedemo različite provjere koje se traže, prikazat će se sljedeći prozor koji potvrđuje da je sve bilo ispravno i daje nam vodič kroz našu tipkovnicu "Es" = španjolski.

Korak 5
Kliknuti ćemo na Nastaviti i počet će proces preuzimanja nekih dodatnih komponenti za ispravnu instalaciju.

Korak 6
Nakon preuzimanja dodataka prikazat će se prozor sa zahtjevom unesite naziv koji ćemo dati našem Ubuntu poslužitelju.

Odaberemo odgovarajući naziv i kliknemo na Nastaviti.

Korak 7
Zatim odabiremo ime korisnika koji će imati pristup administraciji poslužitelja (Zadani korisnik). Pritisnite Nastavi i sustav će od nas zatražiti korisničko ime za pristup sustavu (To je korisnik različit od prethodnog).

Korak 8
Pritisnemo Nastavi, a zatim unijet ćemo lozinku:

Kliknemo na Nastavi i ponovno ćemo unijeti lozinku (potvrda).

Korak 9
Kliknemo na Nastaviti. Zatim sustav pita nas želimo li šifrirati našu osobnu mapu, što se preporučuje ako imamo osjetljive podatke budući da šifriranje stvara veću sigurnost, ali to može biti glavobolja u slučaju da sustav otkaže i pokušamo pristupiti našim podacima, prema mišljenju Ubuntua bit ćemo uljezi ili hakeri. U našem slučaju odabiremo Ne.

Korak 10
Zatim sustav potvrđuje našu vremensku zonu Na temelju mjesta koje smo utvrdili na početku instalacije, ako je ispravno, kliknite Da.

Korak 11
Nakon što odaberemo da, započet će niz pitanja o konfiguraciji poslužitelja. U početku će nas sustav pitati za particije koje će tvrdi disk imati:

Opcije koje imamoVođeno - koristite cijeli diskOmogućuje nam potpuno korištenje diska.

Vođeno - koristite cijeli disk i konfigurirajte LVMOmogućuje nam korištenje kompletnog i dodatnog diska za konfiguriranje LVM -a (upravljanje logičkim volumenom) za odgovarajuće particije.

Vođeno - koristite cijeli disk i konfigurirajte šifrirani LVMOmogućuje nam korištenje kompletnog i dodatnog diska za konfiguriranje LVM -a (upravljanje logičkim volumenom) sa sustavom šifriranja za zaštitu podataka.

PriručnikOmogućuje nam da cijeli postupak izvedemo ručno, ali se ne preporučuje.

U našem slučaju koristit ćemo prvu opciju, Vođeno - koristite cijeli disk. Nakon odabira pritisnite tipku Enter i prikazat će se sljedeći prozor:

Vidimo da su prikazani podaci o tvrdom disku koji ćemo koristiti, pritisnemo Enter za nastavak procesa instalacije. Prikazuje se sljedeći prozor koji pokazuje particije koje će biti stvorene u našem Ubuntuu:

BilješkaExt4 particija slična je NTFS -u u sustavu Windows, a swap particija ima svoj namjenski prostor u Ubuntuu tako da joj zamjenska memorija može pisati.

Pritisnite opciju Da da biste napisali promjene. Prikazat će se sljedeći prozor koji prikazuje napredak instalacije osnovnog sustava:

Zatim sustav pitat će nas želimo li konfigurirati proxy, budući da nije tako uobičajeno, ostavit ćemo polje prazno i kliknuti na Nastavi:

Svi apt paketi (povezani s mrežom) bit će preuzeti i bit će upitani kako želimo konfigurirati ažuriranja, vidimo da imamo tri (3) opcije:

IzboriNema automatskih ažuriranjaPreporučuje se poslužiteljima jer neka ažuriranja mogu ponovno pokrenuti poslužitelj ili uzrokovati nestabilna ponašanja na njemu.

Automatsko ažuriranjeAžuriranja se automatski instaliraju kad god su dostupna.

Upravljajte sustavom uz LandscapeOmogućuje upravljanje ažuriranjima putem alata Pejzaž.

U našem slučaju odabrat ćemo prvu opciju. Bez automatskih ažuriranja kliknite Nastavi (ažuriranja ćemo morati instalirati ručno). Zatim se pitate koje značajke želimo dodati našem poslužitelju, imamo neke poput OpenSSH -a, poslužitelja za ispis itd.

U našem primjeru omogućit ćemo OpenSSH opciji da može upravljati poslužiteljem na daljinu, za odabir stavimo pokazivač na spomenutu opciju i pritisnemo razmaknicu za odabir.

Ukratko, funkcije svake opcije su:

OpenSSH: Daljinsko upravljanje

DNS poslužitelj: Poslužitelj imena domena

LAMp poslužitelj: Web poslužitelj

Poslužitelj pošte: Poslužitelj pošte

PostgreSQL baza podataka: Poslužitelj baze podataka

Poslužitelj ispisa: Poslužitelj ispisa

Samba datotečni poslužitelj: Dijeljeni poslužitelj datoteka

Tomcat Java poslužitelj: Java poslužitelj

Domaćin virtualnih strojeva: Poslužitelj virtualnog stroja

Ručni odabir paketa: Ručni odabir paketa

Dajemo Enter za nastavak procesa instalacije. Sustav pitat će nas želimo li instalirati GRUB boot loader u glavni registar, zapamtite da je GRUB (Grand Unifier Bootloader) prva stvar koja se učitava pri pokretanju našeg poslužitelja, stoga odabiremo opciju Da.

BilješkaAko u bilo kojem trenutku imate problema s GRUB -om, pokušajte posjetiti sljedeći vodič, imat ćete pomoć pri rješavanju problema.

Nastavljamo s instalacijom i vidjet ćemo da je sve ispravno instalirano:

Kliknemo na Nastavi i pazit ćemo da ne pokrenemo poslužitelj s diskom unutar jedinice kako ne bismo ponovili cijeli proces instalacije. Kao što vidimo, Ubuntu radi pod naredbenim retkom što nam omogućuje korištenje resursa stroja u instaliranim aplikacijama.

Možemo vidjeti da će nakon ponovnog pokretanja stroja biti zatražene pristupne vjerodajnice koje su već stvorene tijekom instalacije.

2. Povezivanje putem SSH -a s Ubuntuom

Pogledajmo kako se putem sigurne SSH veze povezujemo s našim Ubuntu poslužiteljem. SSH veza omogućuje nam vanjsko povezivanje s poslužiteljem. Vrlo je važno zapamtiti da naš Ubuntu poslužitelj mora biti na istoj mreži s koje se želimo povezati.

Možemo vidjeti kako konfiguracija naše mreže koristi naredbu:

 ifconfig

Koji prikazuje njegov sažetak. U našem slučaju vidimo da je IP adresa našeg poslužitelja 192.168.0.10 i možemo vidjeti različite mrežne konfiguracije.

Za uspostavljanje SSH veze s vanjske web stranice koristit ćemo besplatni softver Putty koji ga možemo preuzeti sa službene stranice. Ovdje ostavljamo vodič za više informacija o Puttyju. Ovaj softver daje nam mogućnost povezivanja, u osnovi je klijent za povezivanje za Linux.

Za povezivanje s našim poslužiteljem putem Puttya učinit ćemo sljedeće:

U IP adresu stavit ćemo točan IP Ubuntu poslužitelja (u našem slučaju 192.168.0.10)
Ostavljamo zadani port (22)
U vrsti veze odabiremo SSH

Kliknemo na Otvoren i prvi put kad izvedemo Putty, prikazat će se poruka koja pokazuje da ključ poslužitelja nije registriran u predmemoriji, to iz sigurnosnih razloga možemo prihvatiti i otvorit će se sljedeći prozor za unos vjerodajnica. Nakon što unesemo lozinku, vidjet ćemo da možemo pristupiti poslužitelju kao da smo ispred njega.

To će nam omogućiti upravljanje fizičkim poslužiteljem bez obzira gdje se nalazi.

3. Opcije upravljanja i parametri

Parametri nam omogućuju da konfiguriramo kako će se naredbe ponašati na našem Ubuntu poslužitelju. Na primjer, ako bismo htjeli otići u korijensku mapu sustava kako bismo vidjeli njezin sadržaj, obično bismo je koristili CD: a zatim opet CD: (Tako bismo se spustili u 2 mape), kako bismo uštedjeli vrijeme, možemo koristiti simbol / koji nam omogućuje izravni odlazak u korijensku mapu, naredba bi bila cd /.

Vidjet ćemo da se naredbena linija već nalazi u korijenu sustava. Sada, ako se želimo vratiti u osobnu mapu Solvetic, nećemo je koristiti cd home a kasnije cd home, radije ćemo koristiti naredbu:

 cd / home / solutiontic

I tako ćemo otići u osobnu mapu.

Ako želimo vidjeti mape smještene u korijenu na organiziraniji način, jer bi normalno izgledale pomalo neuredno. možemo koristiti naredbu ls s parametrom -l za pregled mapa na organiziraniji način (ls -l):

Vidjet ćemo da nam prikazuje detaljnije pojedinosti svake mape, poput veličine, datuma stvaranja itd.
Možemo vidjeti različite opcije koje imamo za parametriziranje naredbe, za to možemo upotrijebiti sljedeće metode. Možemo koristiti sljedeći parametar:

 ls --pomoć

Prikazat će pomoć za Linux gdje možemo vidjeti različite opcije za dodavanje naredbi, svaka opcija dolazi sa svojim sažetkom.

Druga mogućnost koju imamo je korištenje naredbe čovjek (ručno), ova naredba prikazuje mnogo eksplicitnije informacije o svakoj naredbi. Na primjer, možemo koristiti sljedeći redak:

 čovjek ls

(Pokazat će nam priručnik za naredbe ls). Upamtite da će nas ova opcija izvesti iz naredbenog retka.

Unutar priručnika možemo se kretati pomoću strelica gore i dolje. Za povratak na naredbeni redak pritisnut ćemo tipku što.

Evo veze do vodiča sa zanimljivim naredbama za Ubuntu:

Ubuntu naredbe

4. Upravljanje datotekama i direktorijima u Ubuntuu

Kao administratori u svakom trenutku moramo upravljati različitim datotekama koje imamo na poslužitelju i važno je da znamo kako to učiniti. Pregledat ćemo postupak stvaranja datoteka i mapa, no preporučuje se da ih ne stvarate unutar Ubuntu korijenske mape, idealno je stvoriti ih unutar osobne mape.

Izradi mapu
Za stvaranje mape unutar Ubuntua upotrijebit ćemo naredbu mkdir (Make Directory), u našem primjeru koristit ćemo redak:

 mkdir Testiranje

I pritiskamo Unesi. Kako bismo provjerili jesmo li pravilno stvorili mapu, upotrijebimo naredbu ls i vidjet ćemo našu stvorenu mapu, a ako upotrijebimo (Kao što smo već vidjeli) naredbu:

 ls -l

Vidjet ćemo potpuniji sažetak nedavno stvorene mape.

BilješkaSustav razlikuje velika i mala slova, možemo imati dvije mape (Testovi i testovi).

Stvorite datoteku
Za izradu datoteke upotrijebit ćemo naredbu dodir, parametar je;

 dodirnite Extension_name

Na primjer, dodirnite Exercise.txt. Ako koristimo ls -l možemo vidjeti naš kreirani dokument.

Opcije kopiranja, lijepljenja i izrezivanja
Za kopiranje datoteke koristit ćemo je k.č (cp Naziv datoteke Odredišni put), u našem slučaju to bi bilo, cp Testovi Exercise.txt. Kako bismo vidjeli da je datoteka ispravno kopirana na odredište, upotrijebit ćemo sljedeći postupak, upotrijebite naredbu cd Naziv odredišne mape (cd Tests) jednom u Testovima upotrijebimo naredbu ls da vidite datoteku koju smo upravo kopirali.

Uz naredbu mv možemo premjestiti datoteku ili mapu s jednog mjesta na drugo, njezina je sintaksa identična kopiranju, mv naziv datoteke Odredište.

Ovdje ostavljamo vodič koji govori o ovome.

Izbrišite datoteke i mape
Za brisanje datoteka: Koristit ćemo naredbu rm (ukloni), njegova sintaksa je rm Ime_datoteke, u našem primjeru bi to bilo rm Vježba.txt i možemo prozrijeti ls -l da datoteka više ne postoji na našem Ubuntu sustavu.
Ispod je slika sa svim naredbama koje smo komentirali:

Za brisanje direktorija: Koristit ćemo naredbu rmdir, sintaksa bi bila rmdir Ime_imenika, u našem slučaju, rmdir testovi te ćemo na taj način iz sustava eliminirati direktorij Tests. Možemo koristiti naredbu ls -l Da biste provjerili da takav direktorij više ne postoji u Ubuntuu: