Tvrdi disk jedan je od najvažnijih hardverskih elemenata u bilo kojoj vrsti računala i s bilo kojim operativnim sustavom koji se koristi, jer bi bez njega bilo nemoguće koristiti osnovni operacijski sustav. Danas postoji mnogo tehnologija na razini tvrdog diska, imamo nove SSD diskove koji nam nude jedinstvenu brzinu pokretanja i isključivanja, bolje sigurnosne značajke, ali njihov neuspjeh, u mnogim slučajevima kritiziran, predmet je pohrane budući da su ti tvrdi diskovi nalaze se u 128 ili 256 GB prezentacijama koje su u digitalnom svijetu poput današnjeg zaista rijetke.
Jedno pitanje koje ponekad zanemarujemo pri korištenju računala je upravo pitanje prostora, instaliramo aplikacije i programe, preuzimamo igre, glazbu ili filmove, stvaramo sigurnosne kopije i malo po malo prostor se drastično smanjuje i na disku nema dovoljno prostora za pohranu prostor daje neke pogreške poput:
- Naglo isključivanje ili zamrzavanje diska
- Nemogućnost pristupa podacima pohranjenim na tvrdom disku
- Pogreške čitanja ili pisanja datoteke
- Ponovno pokretanje sustava i aplikacija bez razloga
Stoga je idealno i bitno stalno pratiti koliko slobodnog prostora ima naš tvrdi disk kako bi se poduzele mjere podrške, poput dodavanja novih pogona, oslobađanja prostora, deinstaliranja aplikacija itd. Solvetic će dati niz savjeta kako provjeriti prostor u stvarnom vremenu u Linuxu.
1. Kako koristiti naredbu DF u Linuxu
Korak 1
Naredba DF osmišljena je za prikaz točnih informacija o ukupnom, zauzetom i slobodnom prostoru u našem operativnom sustavu kako bi se poboljšala njegova administracija. Za pokretanje prikaza informacija izvršit ćemo sljedeće:
df -HParametar -H omogućuje prikaz informacija u formatu čitljivom za ljude. Možemo vidjeti određene pojedinosti poput veličine, iskorištenog i raspoloživog prostora, kao i ovu vrijednost u postocima.
POVEĆAJTE
Korak 2
U slučaju da se prikaže veliki popis uređaja, postoji mogućnost prikaza informacija o jednom direktoriju ili određenom putu, na primjer:
df -H / dev / sda1
POVEĆAJTE
Korak 3
Naredba DF ima opći parametar koji se naziva df output kroz koji možemo navesti niz atributa za prikaz u rezultatu, dostupni atributi su:
izvorOznačava izvor datotečnog sustava
veličinaOznačava ukupan broj blokova
rabljenoOdnosi se na prostor koji se koristi na tvrdom disku
dobitakPogledajte raspoloživi prostor na tvrdom disku
pcentPrikazuje rezultat korištenog prostora u%
ciljOdnosi se na mjesto montiranja pogona
Korak 4
Za korištenje ove opcije izvršit ćemo sljedeće:
df -H -izlaz = veličina, rabljeno, iskorišteno, pcent
POVEĆAJTE
Druge alternative za korištenje s naredbom DF su:
- Da bismo znali slobodne inode, upotrijebit ćemo naredbu df -i
- Da bi sustav prikazao datotečne sustave, čak i ako imaju nula bajtova, izvršavamo -a ili -all df -a ili df -all
2. Kako koristiti naredbu DU u Linuxu
Korak 1
Još jedna od najkorisnijih naredbi Linuxa za poznavanje svega što se odnosi na pohranu je naredba DU (Upotreba diska) koja nam omogućuje da znamo koliko svaka mapa i datoteka teže na sustavu.
Osnovna upotreba naredbe DU je:
duOvo će biti generirani izlaz:
POVEĆAJTE
Korak 2
S osnovnom naredbom du prikazuje se prostor koji zauzimaju svi direktoriji počevši od trenutnog direktorija, gdje se raspoređuje na sljedeći način:
- Broj u prvom stupcu je prostor koji zauzima direktorij i izražen je u kb.
- Drugi stupac označava putanju tog prostora
du -s
POVEĆAJTE
Korak 3
Da bismo znali što datoteke zauzimaju pored direktorija, upotrijebit ćemo sljedeći redak:
du -a
POVEĆAJTE
Korak 4
Ako želimo dobiti rezultate na ljudskom ili čitljivom jeziku, samo pokrenite:
du -h
POVEĆAJTE
Korak 5
Možemo detaljno znati težinu određenog direktorija, za to koristimo sljedeću sintaksu:
du -sh (Put)
POVEĆAJTE
Korak 6
Ovo su dvije najkorisnije naredbe za detaljno poznavanje prostora na tvrdom disku, ali u Linuxu možemo koristiti neke dodatne naredbe, kao što su:
lsblkOva naredba prikazuje veličinu svakog diska i particije u MB, GB itd.
POVEĆAJTE
DrvoOva naredba prikazuje rezultate u obliku stabla sa svakim poddirektorijem, što nam daje globalniji opseg informacija.
Korak 7
Za njegovu instalaciju izvršavamo:
sudo apt stablo instalacijeOpcije korištenja su:
- stablo / imenik
- stablo -h / direktorij
- stablo -dh / direktorij
POVEĆAJTE
S bilo kojom od ovih opcija bit će moguće točno znati slobodan i iskorišten prostor u Linuxu.