Sadržaj
Prilikom rada s Java generiranje programa uskoro nas može dovesti u situaciju da moramo napisati mnogo redaka koda da bismo postigli svoje ciljeve i iako to nije loše, jest ako je većina ovog koda suvišna.Da bismo to izbjegli, moramo učiniti modularni programi, s kojim ćemo izbjeći da moramo iznova i iznova prepisivati iste rutine, ovdje također ulazi preopterećenje metodeTo se sastoji u stvaranju metoda istog imena, ali koje primaju različite parametre, tako da možemo izvoditi operacije u različitim scenarijima bez potrebe za stvaranjem različitih naziva za metode.
Modularizacija programa
Ovaj koncept, kao što smo spomenuli na početku vodiča, odgovara stvoriti rutine za višekratnu uporabu Unutar našeg programa, ovim možemo ispuniti jednu od premisa objektno orijentiranog programiranja, a to je ponovna upotreba koda.
Kako se to postiže?Ovu modularnost postižemo izgradnjom metode što je moguće općenitije tako da ih možemo koristiti u različitim instancama našeg programa, pa čak i u drugim programima, čime se smanjuje broj redaka koda koje moramo napisati.
Postizanjem ovoga možemo smanjiti vremena razvoja, poboljšati produktivnost i održavanje postaje jednostavnije, na primjer ako nađemo pogrešku u našem programu i ona se nalazi unutar metode kada je ispravljamo, ta će se ispravka primijeniti na sve dijelove gdje se metoda poziva.
Metoda Preopterećenje
The preopterećenje metode omogućuje nam stvaranje nekoliko metoda s istim imenom, ali koje mogu primati različite parametre, pa ako imamo nekoliko slučajeva, Java odlučit će na temelju parametara koje metode primaju koje će pozvati.
To je doista korisno kada, na primjer, imamo metodu koja očekuje int vrijednosti, ali mogu biti i dvostruke vrijednosti ili čak po broju parametara.
U sljedećem primjeru napravit ćemo program u kojem ćemo izračunati najveću vrijednost između zadanih brojeva, oni mogu biti int ili double, pa ćemo čak i promijeniti broj primljenih parametara. Pogledajmo kod:
public class Overload {/ ** Main Method */ public static void main (String [] args) {// Pozivamo max metodu s parametrima int System.out.println ("Maksimalno između 3 i 4 je:" + max (3. 4)); // Pozivamo max metodu s parametrima double System.out.println ("Maksimum između 3,0 i 5,4 je:" + max (3,0, 5,4)); // Pozivamo max metodu s 3 parametra int System.out.println ("Maksimum između 3,0, 5,4 i 10,14 je:" + max (3,0, 5,4, 10,14)); } javni statički int max (int num1, int num2) {if (num1> num2) return num1; else vrati broj 2; } javni statički dvostruki maks (dvostruki broj1, dvostruki broj2) {if (broj1> broj2) povratak broj1; else vrati broj 2; } javni statički dvostruki maksimum (dvostruki broj1, dvostruki broj2, dvostruki broj3) {povratni maksimum (max (broj1, broj2), broj3); } To vidimo u odjeljku u kojem definiramo metode i onu koja prima int vrijednosti kao onaj koji prima dvostruke vrijednosti identični su osim definicije parametara koje primaju, a najbolji dio je u metodi koja prima 3 parametra, budući da ovdje ponovno koristimo naš kôd i zovemo max metoda ali grupiramo unutar drugog poziva za maksimiziranje prve dvije vrijednosti i treće zasebno, s tim ponovno koristimo naš vlastiti kod.
Da bismo dovršili vodič, pogledajmo rezultat koji bi nam prethodni kôd trebao dati kroz konzolu:
POVEĆAJTE
