Kad smo u svijetu IT podrške i administracije, čujemo mnoge izraze o naredbama, direktivama, protokolima, a jedan koji nam malo koristi je datoteka hosts.
Iako je riječ o datoteci koja ima malu težinu, oko 2 ili 3 KB, ona igra temeljnu ulogu u cijelom procesu IP adresiranja budući da zahvaljujući ovoj datoteci sustav može dodijeliti imena hostova odgovarajućim IP adresama.
Pomoću ove datoteke moguće je prevesti imena čitljivih računala u IP adrese. Njegov rad je jednostavan:
Prilikom unosa naziva web stranice, na primjer Solvetic.com, u adresnu traku, operacijski sustav tražit će u toj datoteci IP adresu kako bi uspostavio vezu, a kako smo primijetili, vrlo je mali broj njih smješten na web adresama datoteke domaćina , stoga ako se web adresa web stranice kojoj se pristupa ne nalazi u datoteci hosts, ona će se pretraživati na definiranim DNS poslužiteljima.
Stoga će se prvo analizirati sve promjene koje napravimo u datoteci hosts.
Da biste saznali web adrese koje su trenutno registrirane u datoteci hosts, idite na put etc / hosts:
sudo nano / etc / hostsOvo će biti rezultat:
Kako urediti datoteku hosts u Linuxu
Vidjeli smo da je uređivač potreban za pristup datoteci domaćina i poznavanje njezinog sadržaja, od vitalnog je značaja da joj pristupamo s administrativnim ovlastima jer u protivnom nećemo moći ništa promijeniti.
Korak 1
Sintaksa koju treba koristiti za sprječavanje pristupa web stranici je sljedeća:
127.0.0.1 (naziv web stranice)Na primjer, ako želimo blokirati jednu od web stranica na kojima provodimo više vremena, Facebook, upotrijebit ćemo sljedeći redak:
127.0.0.1 www.facebook.com (nakon unosa IP adrese koristit ćemo karticu za naziv web stranice)
Korak 2
Ali ne samo da možemo blokirati web stranice, već možemo dopustiti i preusmjeravanje na vlastite poslužitelje unošenjem samo njegovog naziva, na primjer, u datoteci hosts možemo stvoriti sljedeći unos:
192.168.0.15 Server_SolveticNa taj način u pregledniku više neće biti potrebno unijeti IP adresu već dodijeljeni naziv i to će nas automatski preusmjeriti.
Korak 3
Promjene spremamo kombinacijom tipki
Ctrl + O
i izlazimo iz uređivača pomoću (ovo u slučaju korištenja nano)
Ctrl + X
Korak 4
Rezultati blokiranja, na primjer, web stranice su trenutni:
POVEĆAJTE
Korak 5
Ovaj se postupak primjenjuje na sve Linux distribucije, ali u Linux Mintu imamo dodatnu opciju blokiranja web stranice koja se naziva Blokator domena:
Korak 6
Jednostavno je jer jednostavno unosimo naziv domene i on će se automatski blokirati. Odabirom ove opcije vidjet ćemo sljedeći prozor u kojem ćemo kliknuti Dodati:
Korak 7
U prikazanom prozoru ćemo unijeti domenu za blokiranje:
POVEĆAJTE
Korak 8
Kliknite na Prihvati i Mint automatski dodaje moguće načine pristupa navedenoj web stranici:
Korak 9
Ako pokušamo pristupiti, vidjet ćemo sljedeće:
POVEĆAJTE
Ovime provjeravamo što jednostavnija datoteka kao što domaćini mogu učiniti u ponašanju pristupačnosti webu.
