Linux - odabir prave distribucije

Sadržaj
Ovaj vodič pretpostavlja da čitatelj zna što je operacijski sustav i što karakterizira UNIX sustav, a time i Linux sustav. Ako ne znate ili vam je potreban osnovni pregled, pogledajte ovaj vodič.
Zapravo se jedna distribucija razlikuje od druge na više načina i može postati vrlo komplicirana, neki ih autori odvajaju upraviteljem paketa (koji su sistemski alati koji su odgovorni za instaliranje, konfiguriranje, ažuriranje i uklanjanje različitog softvera), programe koji su u nju uključeni i distribuciju iz koje su izvedeni.
"Problem" s ovim opisom distribucije je taj što može dovesti do nekih sukoba, na primjer OpenSUSE je izveden iz SUSE koji je izveden iz Slackware -a, ali koristi RPM pakete baš kao što su RedHat i Ubuntu izvedeni iz Debiana i koriste iste datoteke iz instalacije, dakle, je Debian distribucija, ali postoje distribucije koje su izvedene iz Ubuntua, kao što su Xubuntu, Lubuntu ili Kubuntu.
Stoga ćemo reći da su distribucije Linuxa one koje koriste jezgru Linuxa s upraviteljem paketa i određenom skupinom prethodno instaliranih programa i nećemo se brinuti o distribuciji iz koje su izvedeni, već će se usredotočiti na svoju popularnost među korisnicima Linuxa u razne svrhe. Počevši od:
Svakako najraširenija distribucija među korisnicima stolnih računala, njezina čar leži u činjenici da je osmišljena tako da je mogu "koristiti" svi i, svakako, njezina najveća prednost je broj korisnika koje ima, praktički sve što trebate konfigurirati ili naučiti na Ubuntuu možete ga nabaviti na Googleu, od konfiguracije datoteke do rješavanja pogrešaka.
Najnovija verzija Ubuntu (Ubuntu 14.04) ima sljedeće značajke:
  • Upravitelj ažuriranja: APT (Advanced Packaging Tool) koji radi putem Ubuntu softverskog centra, upravitelja aplikacija sličnog Mac App Storeu.
  • Upravitelj paketa: dpkg isti kao i Debian, zadužen za rad s .deb paketima Debian distribucija.
  • Zadano korisničko sučelje: Unity (prije verzije 10.10 koristilo se GNOME). Iako Kubuntu koristi KDE i Xubuntu XFCE.
Ako tek počinjete s Linuxom i želite se samo poigrati s njim, a da se ne udaljite previše od “Windows” sučelja na koje ste navikli, ovo je distro za vas.
Iako biste mogli pokušati i:
To je distribucija izvedena iz Ubuntu -a, tako da zadržavate iste osnovne značajke koje ima Ubuntu (ili Debian u svakom slučaju). Najveće razlike se sastoje od upravitelja sučelja (GNOME), upravitelja ažuriranja (i dalje koristi APT, ali sučeljem se rukuje pomoću Synaptic-a) i "predinstaliranih" programa budući da ova distribucija dolazi s Flash-om i Javom uključenim prilikom instalacije (za razliku od Ubuntu).
Najnovija verzija Linux Mint (17) ima sljedeće značajke:
  • Upravitelj ažuriranja: APT (Advanced Packaging Tool) koji radi kroz Synaptic, odvajajući ažuriranja po važnosti.
  • Upravitelj paketa: dpkg isto što i Debian i Ubuntu, zadužen za rad s .deb paketima Debian distribucija.
  • Zadano korisničko sučelje: GNOME Iako se može preuzeti i pomoću KBE, XFCE, Cimeta i MATE -a.
Ne razlikuje se mnogo od Ubuntua osim što je zelen i, u teoriji, zahtijeva manje manipulacije konfiguracijskih datoteka od strane korisnika.
Ovo je najnovija distribucija od svih, jedna od karakteristika na koju je tim zadužen za razvoj ponosan je što se stalno ažurira, stoga očekuju da ćete kao korisnik ažurirati svoju verziju , kao posljedica toga, nisu podržani dugo nakon objavljivanja nove verzije operacijskog sustava. Slično, svaki put kad se izda nova verzija programa, ona će se ažurirati na vašem sustavu (za razliku od Ubuntua koji čekaju da izvrše određene izmjene OS -a u dotičnom programu) što se može pretvoriti u malo nestabilnosti pri korištenju Fedore.
Najnovija verzija Fedore (20) ima sljedeće značajke:
  • Upravitelj ažuriranja: Yum koji koristi PackageKit sučelje.
  • Upravitelj paketa: RPM, isto kao i RedHat (Fedora je distribucija RedHat -a).
  • Zadano korisničko sučelje: GNOME ljuska.

Njemačkog podrijetla, njegova najvažnija karakteristika je količina kontrole koju vam omogućuje nad konfiguracijom, zadano sučelje joj je KDE, ali vam omogućuje da odaberete između GNOME, LXDE, KDE i XFCE tijekom procesa instalacije. Osim toga, sučelje za ažuriranje YaST -a zabavno je i ima vrlo korisnu zajednicu pa pomoću Googlea možete jednostavno dobiti odgovore na svoja pitanja.
Najveća negativna točka je to što je to zahtjevna distribucija za vaše računalo, i KDE i SUSE troše veliku količinu resursa, stoga se ne preporučuju za pojednostavljeni netbook.
Najnovija verzija (13.1) ima sljedeće značajke:
  • Upravitelj ažuriranja: ZYpp koji koristi YaST sučelje.
  • Upravitelj paketa: RPM, isto što i RedHat i Fedora (spomenuo sam to na početku).
  • Zadano korisničko sučelje: KDE Plasma Desktop.
Postoje i druge 600+ dodatne distribucije i za stolna i za poslužitelje, to su 4 "najjednostavnija" za korištenje, u drugom tutorialu instalirat ćemo Ubuntu na naše računalo kako bismo se počeli igrati s njim.
Osim toga, mislim da je važno pogledati razliku između rukovatelja paketima, rukovatelja ažuriranja i korisničkog sučelja kako bismo malo bolje razumjeli ove značajke, za sada ću predstaviti slike grafičkih sučelja njihovih ažuriranja. 4 distribucije :
Slika je poslana
Slika je poslana
Slika je poslana
Slika je poslana
Molimo vas da ne zaboravite ostaviti svoje komentare, razumijem da mnogi mogu imati drugačija mišljenja od mojih i bio bih zahvalan na vašim komentarima, do sljedećeg puta!Je li vam se svidio i pomogao ovaj vodič?Autor možete nagraditi pritiskom na ovaj gumb kako biste mu dali pozitivan bod
wave wave wave wave wave